Ne želi ni čuti da ga neka druga porodica usvoji, iako živi u napuštenoj staroj kućici, gdje je krov prekriven krošnjaka i propao. Dang Van Khuyen je desetogodišnji dječak koji navodi da ima samo jednu brigu, a to je da nauči pisati i čitati. Po cijele dane radi na poljima oko svog doma, koje se nalazi u malom selu u Vijetnamu. Cijelu porodicu je izgubio, a nikada nije htio da ga neka druga porodica usvoji.

Kao beba ostao je bez majke, da bi nastavio živjeti sa bakom i ocem koji je radio na građevini i skoro nikada ga nije bilo kod kuće. Ubrzo mu je otav imao nesreću na poslu gdje je pogunio, a baka nije mogla da se pomiri s tim i napustila je njihovu kuću, odselila se u drugo selo i nije željela povesti dječaka.

Od oca je imao veliku podršku i ljubav, a baka je bila ta koja je radila kuće poslove, kuhala obroke i brinula se o dječaku. Sada je ostao sasvim sam, bez igdje ikoga, a sve obaveze koje je imao preuzeo je na sebe. Počeo je saditi povrće i voće po imanju, a ujednu skuplja i mladice bambusa kako bi imao još šta jesti.

Nakon očeve smrti, Darganov učitelj je prikupio nešto novca kako bi se mogla napraviti sahrana, a potom otišao i obavijestio lokalne vlasti u kakvoj situaciji se nalazi dječak. Kako i baka nije željela da vodi brigu o dječaku, jedino je mogao ići na usvajanje i da piroadne drugoj porodici, ali on nije htio da pristane na to, te je cijelo vrijeme govorio da može brinuti se o sebi.

Uzgaje povrće, bambus, a kada vidi da neko od susjeda nema šta da jede, on i njima daje svoje namirnice. Svake noći čuje vjetar koji fijuka kroz kuću, pa mu to predstavlja neprijatu situaciju.