Ne možemo reći da su roditelji ovih godina bili neoprezni ili neodgovorni, nego su na potpuno drugačiji način gledali odrastanje svog djeteta. U današnje vrijeme roditelji imaju mnogo veći pristuo informacijama, kao i razna istraživanja, za razliku od roditelja iz tog vremena.

Iako se mnogi od tada mogu pohvaliti da su imali lijepo i bezbrižno djetinjstvo, današnji roditelji kada čuju kako su se ponašali roditelji sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog vijeka, počne im se dizati kosa na glavi. Oni priznaju da nikada ne bi mogli tako da se ponašaju, te misle da je njihov način odgajanja mnogo bolji za djecu!

Djeca su prije znala i sama ostati kod kuće po nekoliko sati, dok bi roditelji bili na poslu. Normalno je bilo da djeca sebi sama naprave nešto za jelo ili pomognu majkama i urade neke kućne poslove. Onda bi sami otišli u školu, a roditelji bi bili na poslu.

Ko je još u to vrijeme nosio kacige za bicikl? Neki nisu znali ni šta je to, a kamoli da su imali. Bicikl su vozili normalno i slobodno , iako na glavi, koljenama ili rukama nisu imali nikakve zaštite.

Auto sjedalice nisu uopšte postojale, djeca bi sjedila mirno na sjedištima u automobilima, ili ako nisu mogli sjediti, bili bi u majčinom krilu.

Djeca su imala slobodu da se igraju gdje god žele, koliko želi i sa drugom djecom koja su se u tom trenutku našla na igralištu. Sjećate li se kolik puta se desilo da ujutru čim ustanete izađete napolje da se igrate, zaigrate se sa vršnjacima i tek u večernjim satima vratite se kući!?

Roditelji nisu previše vodili računa o tome šta djeca jedu i koliko pojedu za jedan obrok. Danas su majke opsjednute sa pripremom posebne hrane za djecu, dok djeca čim malo odrastu počnu sa konzumiranjem nezdrave i brze hrane.