Libija je bila prosperitetna i vrlo napredna zemlja kada je njome vladao Gadafi.

Iako on nije idealan vođa, prema Libijcima njihova je zemlja naprednija i bolja za sve.
Prema njima, izvukao je Libiju iz siromaštva i pokušao ujediniti afričke zemlje, što nikako ne odgovara Zapadu koji ga je ocjenio kao lošeg i kao prijetnju zapadnom sistemu.

Također, Gadafi je povećao stopu pismenosti Libije s 25% na 83%, pa je čak 25% stanovništva visoko obrazovano.

Uz napredak u gospodarstvu i visokom obrazovanju, Gadafi je poljoprivrednicima plaćao sušenje, davao im je subvencije, a brašno i gorivo bili su jeftiniji od vode.

Prioritet mu je bila voda, pa je izgradio cjevovod kroz Saharu, ali su ga NATO snage uništile.

Njegov cilj je osigurati utočište za sve stanovnike Libije koje većinom živi u šatorima.

Libija je zbog svog bogatstva bila, i još uvijek jest, trn u oku zapadnim kapitalistima.