Iako na našim prostorima ima ljudi različite vjere i nacije, ima oni koji to uopšte nije bitno, jer gledaju kakva je on zapravo osoba, a ne koje je vjere. Svakako ima i onih kojima je to jako bitno, ne žele da se njihova porodica miješa sa ljudima drugih vjera i takve postupke zaista osuđuju.

Ovaj čovjek kada je saznao da mu je sin zaprosio djevojku koja je inače hrvatica, odmah ga se odrekao, te mu rekao da je mrtav i za njega i njegovu cijelu porodicu. Sin se odmah iselio iz porodičnog doma, a više nikada on nije pokušao da stupi u kontakt s njim, niti je sin zvao njega.

Od tada je prošlo skoro šesnaest godina, niko iz poredice za sve ove godine nije se čuo s njim, niti su pokušavali na bilo koje načine da budu s njim u kontaktu.Govorili su, a naročito njegov otac koji je donio ovu odluku, da njegov sin sad ima svoju porodicu i da su mu oni dovoljni, dok on, kao njihov izrod njima nije potreban.

Jednog dana on je slučajno u prodavnici sreo snahu i unuku. Obzirom da su morali da se mimoiđu, ona je samo prošla pored njega i rekla ”Oprostitie”, te lagano prošla. Ponašala se kao da je potpuni stranac kraj nje. Nije željela s njim komunikaciju, a kćerku je povukla za ruku, te su one krenule prema kasi. Djevojčica je bila tako nježna i mila, jedna ljepotica.

Čovjek se pokajao što se onako ponio u prošlosti, jer sad unuka i ne zna ko je on, niti je imao kad priliku da se s njom upozna. Sve to je ispričao svojoj supruzi, koja je samo šutila, ali u njenom pogledu nije bilo tuge.

Pomislio je kako je ona u kontaktu s sinom sve ove godine, a da je krila od njega.