Klikom na sliku ispod Zatvarate PROZOR!


Kliknite na sliku

“ONESVJESTILA SAM SE OD GLADI DOK SAM SE IGRALA” Petero djece živi u stravičnim uslovima, a dok opisuju teško siromaštvo MALIŠANI TIHO PLAČU – Alternativa

Marko Petrović ima osam godina i rođen je u Žitkovcu kod Aleksinca. Odrastao je sa šestogodišnjim bratom Milošem i tri starije sestre Marijom, Miljanom, Ksenijom. Njihovi roditelji su Saša Petrović (48) i Bojana Miladinović (40) koji žive u trošnoj kući od pruća i blata. Kuća je stara više od 100 godina i nema bojler, hladnjak, WC i tekuću vodu. Unatoč tom nedostatku modernih pogodnosti, petero djece živjelo je sa svojim roditeljima u kući— što pokazuje ozbiljnost siromaštva u kojem je obitelj prolazila. Maleni Marko je prvi put vidio upaljenu silajicu kada je imao otprilike godinu i pol. Nikad prije nije vidio struju zbog računa od 8.000 dinara.

Najmlađa od djece, Marija, počinje tiho plakati kad se govori o siromaštvu. Ona je i najstarija od braće i sestara i učenica osmog razreda Osnovne škole Vuk Karadžić u Žitkovcu. Budući da je Marija veliki primjer, njezina mlađa braća i sestre dok plaču skrivaju suze iza nje.

Kuća je u derutnom stanju i jako stara. Njegovo oronulo stanje otežava Magdi život u njemu. Osim što je dotrajao, nedostaju mu i osnovne pogodnosti poput kupaonice. Da bi se okupala, Magda zimi mora grijati vodu na štednjaku ili ljeti u bocama na otvorenom.

Dobiva sve petice unatoč izazovima.

Budući da živimo u jednoj sobi, teško mi je učiti. Pišem bilješke klečeći na krevetu gdje spavam sa sestrom Miljanom.

Miljana kaže da ujutru kada ustane često nema šta da jede.

Budući da kod kuće rijetko ima što za jesti, dijete kaže: “Opet sam gladan kad se vratim iz škole jer nema ništa za jelo.”

Miloš sjedi za stolom za kojim se večera. Za stolom su samo dvije stolice, a ispred njih umjesto tanjira dvije vrećice hljeba. Jedu suhi hljeb iz vrećice jer nemaju tanjire iz kojih jedu.

Dijete uzvikuje: “Čiko, ja jako volim jesti ‘smoki’; međutim, mi ih nemamo.