Većina poznatih ličnosti na našim prostorima nisu se rodile u velikom bogatstvu i odrastali u svili i kadifi, nego su morali mnogo da rade kako bi postigli ono što danas imaju i da uživaju u bogatstvu. Sada kada imaju sve bahato se ponašaju i razbacuju na sve strane, ne vodeći računa da imaju sad neke druge osobe koje nemaju šta jesti i da im je potrebna pomoć.

Da li je to ispravno ili ne, opširna je tema i jednom prilikom ćemo se dotaći nje, ali sada je vrijeme da govorimo o našoj popularnoj pjevačici Seki Aleksić. Ona je prije rata živjela sa svojim roditeljima u Zvorniku, a nisu ni slutili da će se vrlo brzo sve promijeniti.

Početkom rata oni su napustili svoju kući i uputili se u jedno mjesto koje se nalazi u blizini Šapca. Seka je jednom prilikom rekla kako se tu nalazilo još izbjeglica, te da oni nisu bili jedini. Nekoliko sedmica nisu imali gdje da spavaju, pa su svi bili u jednoj lokalnoj školi, dok se nisu bolje snašli. Bilo im je jako teško, nisu imali ni kvalitetno mjesto za spavanje, jeli su hljeb od tri dana.

Ono što ih je naročito potreslo, jeste što se nisu imali gdje kupati, pa su morali uzimati vodu od mještana, tačnije iz njihovog bunara i kupati se u dvorištu škole u plastičnom buretu.

Sada je poznata, ima sve i stekla je veliko bogatstvo, ali uvijek se sjeti početka svoje karijere, kada je sa 16. godina počela prvi put da drži mikrofon.