Ona svaki dan proživljava velike muke, ali ujedno ima i nevjerovatno snanu volju za životom. Kada joj neko pokuca na vrata ona ga uprkos svemu uvijek dočeka sa osmjehom na licu.

Ona svoje muke krije od drugih jer ne želi nikoga da opterećuje svojim problemima, stoga baku Stanimirku Zlatić kada nešto boli ona to i vješto krije. Već godinama nije u stanju da hode pa ona stoga puže na koljenima. Kada reba da obavlja neke najosnovnije stvari ona to sve rade pužeći.

Nudili su joj da je premjeste u dom gdje bi se brinuli drugi o njoj ali ona ne želi da napusti svoju kuću u koju je uložila čitav svoj život. Dobri ljudi je obilaze često i ona im se svima najiskrenije obraduje jer pored ovih muka ona je tu svakodnevno sama, pa je i samoća sama po sebi teško breme koje baka Stanimirka nosi.