Kod Kragujevca, tačnije u malom zaseoku Bojanići živi porodica Radovanović sa devet članova. Bračnii par ima sedmero djece, jedno su drugom do ušiju. Iako njihovo djetinjstvo prolazi u teškom siromaštvu, barem među njima ima mnogo ljubavi i sloge.

Najstarije dijete ima osamnaest godina i zove se Jovan, ide u školu za stolara. Zatim tri godine mlađi Marko koji ide za bravara zavarivača. U šesti razred ide Stefan, dok je Sara drugi razred osnovne škole. Ivana se polako priprema za školske dane, a Ignjat ima tri godine. Najmlađi sin ima dva i po mjeseca a zove se Lazar.

Ova porodica živi samo od socijalne pomoći, te za jedan mjesec dobiju samo 21 700 dinara. Zoran Radovanović ima 54. godine i radio je u fabrici kamiona i to zavarivač, ali je 2014. godine ostao bez posla, a nisu mu isplaćene ni sve plate. Poslije toga je samo jednom dobio poziv sa biroa, ali kada je poslodavac čuo koliko ima godina, nije htio da ga zaposli. Vesna je završila samo osnovnu školu i nikada nigdje nije radila, nego isključivo se brine o djeci.

Velika porodica može da se pohvali slogim koja je među njima, a glad ih nikada nije natjerala na svađu i rasulo. Ono što imaju i podijele. Majka i otac često neće da uzmu svoj dio, kako bi njihovoj djeci više ostalo. Međutim, njima hrana nije veliki problem, koliko stara kuća koja je gotov srušila se. Krov je propao i kad god pada kiša prokišnjava.

Svaki zid je napukao, kroz njih puše, pa im je to problem naročito za vrijeme hladnih zimskih dana. Roditelji otkrivaju da im je najgore za djecu koja idu u školu, pa im treba nabaviti odjeću, obuću i knjige.