Povijest pokazuje da radnici u praksi (barem tada i unutar socijalističkih zemalja) nikada nisu bili uzdignuti na status koji su imali u samoupravnoj Jugoslaviji.
U to vrijeme nitko nije pitao za nacionalnost, nije bio bitan materijalni status, nego karakter.

Priče od KV radnika do direktora organizacije rada nisu bile neuobičajene.

Zaposlenici dobivaju kupone za topli obrok kako bi mogli jesti u društvenim restoranima ili na kioscima. U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude plaćen topli obrok.

Radno vrijeme je od 7:00 do 15:00 sati, s pauzama najčešće u navedenim restoranima. Subota i nedjelja su neradni dani.

Za godišnje odmore, uglavnom se išlo u radnička odmarališta, također u organizaciji sindikata. Otplata je bila moguća na rate tokom cijele godine.