Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Černaestogodišnji Saša, imao je veliki problem gdje nije mogao pronaći izlaz iz nasiličkog društva. Gdje ga je uvukla grupa vršnjaka.

Odlučio je sam sebi da skrati muke. Izjavljuje njegova majka. Prvih mjesec dana održavalo je u životu što je htijela da sazna kako je došlo do toga.

Poslagala sam  sve redom događaje, kako bi skontala zbog čega se to dogodilo. Tražila sam pomoć od škole, policije, suda. Nevena Virtulek, novosadska novinarka koja je izgubila sina prije 3 ipo godine.

Bukvalno rečeno djete se bacilo pred njenim očima preko tarase. Da je prije znala da će doći do toga, možda sada ne bi se to dogodilo.

Vršnjačko nasilje često prekriva puperteski nestašluk, što je jako površno i neodgovorno. To može izazvati užasne posljedice po dječiju psihu.

Iz svog iskustva uvjerila sam se da trebate da regujete na vrijeme i da poduzmete sve što je u vašoj moći. Dječija duša nije u stanju da izrži taj pritisak da u očajno stanju podigne ruke na sebe – Upozorila je ona.

Bio je vedro dijete, nasmijano, pozitivno, radoznalo. Nisam nikada mogla posumnjati da će se nešto tako dogoditi. U školi u osmom razredu desio se incident.

Dvojica dječaka iz Sašinog razreda su pretukli momka. Moj sin u tom trenutku nije bio, jer je razgovarao sa pedagogom. Mislila sam da je to kraj, ali sam se grdo prevarila.

Ta dva dječaka su bila u kirminalističkom društvu. Nakon čega su počeli da maltertiraju mog sina. Poslije toga se udružio se druga djeca, za koje je mislio Saša da su mu drugovi.

Petnaestorica su mu prijetila da će ga izudarati. On više nije znao ko mu je prijatelj a ko ne.

Uporno sam ga ispitivala o čemu se radi, ali on nije htio da kaže. Rekao je da može da se izbori sa svojim problema i da se ne tiće nikog pa ni roditelja.

Imao je šifre na računaru, telefonu, tabletu tako da se nije moglo doći do informacija. Otišla sam u policiji da prijavim nasilje. Nazvala sam ih huliganska grupa.

Dugo polugodište je Saša isao redovno u školu, a ponašanje je bilo sve čudnije. Postajo je agresivniji i sve je u sebe uvukao.

Uvijek sam dobijal bijesne odgovore, kada sam pitala šta ga mući i o čemu se radi. Skoro da je dolazilo do  fizičkog sukoba.

Vodila sam ga psihologa, ali on nije htio da razgovara. Samo su kazali da su to “puberteske bubice”. Deset dana poslije 14 rođendana dobio je poziv od suda. Morao je dati izjavu Centru za socijalni rad.

Dao je u prisustvu roditelja, psihologa, pedagoga,avokada i drugih ljudi. Nakon toga otišao je s društvom u kaldionicu. Poslije čega se vratio sav zadihan. Gdje saznajem da se trakao sa autobusom.

Misla sam da spava nisam htijela da ga uznemiravam. Vrata sobe su naglo se otvorila i Saša je istrčao na tarasu, u sekundi je preskočio ogradu i poletio van. Potrčala sam za njim, ali tada je sve bilo kasno.

Završio se njegov i moj život, ali sam odlučila da se borim zbog njega. Policija je istražila, nakon čega su saznali da su mu u koka – kolu sipali mefedrom droga koja je poznata pod nazivom ” luda mačka” i “herion za siromašne “.

To je uzrok takvog Sašinog ponašanja. Kasnije sam saznala kad se otključao telefon, tablet da je bio zastrašivan preko društevnih mreža.

 

loading...

Related posts:

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Comments

comments